Odakle početi?
Rukovodstvo svakog SDG sigurno ima višegodišnje iskustvo o radu svakog elementa/podsistema, ali bi za početak bilo potrebno iznova izvršiti analizu rada celog SDG a takvu praksu uspostaviti kao redovnu (bar jednom godišnje). Pri tome treba zahtevati od svih rukovodilaca pojedinih službi, kao i rukovaoca pojedninih elemenata/podsistema, da dopune svoje redovne izveštaje predlozima načina rešavanja eventualnih tekućih problema u radu kao i da evidentiraju/predlože moguća poboljšanja ili modernizaciju delova SDG za koje su odgovorni.
Na koji način je moguće sistematizovati izveštaje o radu sa predlozima poboljšanja?
Potrebno je zadužiti Radnu grupu koja bi analizirala i eventualno dopunila ove Izveštaje svojim mišljenjem, posebno u pogledu mogućnosti rešavanja eventualnih tekućih problema kao i predlozima za moguća poboljšanja ili modernizaciju.
Potrebno je prvo sve izveštaje svrstati u sledeće kategorije:
Izveštaji koji se odnose isključivo na otklanjanje tekućih problema (zamena i/ili popravka elemenata i uređaja) i u kojima nema predloga za moguća poboljšanja ili modernizaciju, čak ni posle razmatranja od strane Radne grupe.
Izveštaji u kojima su dati predlozi koji podrazumevaju promenu tehnoloških rešenja pojedinih podsistema. Posebno izdvojiti one izveštaje u kojima se predlaže zamena potpuno dotrajalih ključnih elemenata SDG (npr. kotlovi, kritične deonice toplovoda, i sl.).
Izveštaji u kojima su dati predlozi koji podrazumevaju uvođenje novog sistema rukovanja, kontrole i nadzora.
Da li su do sada opisane aktivnosti dovoljne za izbor projekata koje treba dalje razmatrati?
Svakako ne! Neophodno je da Radna grupa, pored redovnog razmatranja Izveštaja o radu pojedinih elemenata i podsistema, odvojeno razmatra i mogućnosti korišćenja obnovljivih izvora energije (OIE) i drugih tehnoloških rešenja kojim bi se povećala energetska efikasnost i pouzdanost rada, kao i smanjili troškovi poslovanja. Naime, ovakvi predlozi se teško mogu očekivati od rukovodilaca pojedinih službi, kao i rukovaoca pojedninih elemenata/podsistema, što je razumljivo obzirom na njihova zaduženja i odgovornosti.
Kako bi okvirno trebao da izgleda način formiranja i sistematizacije projekata modernizacije i daljeg razvoja?
Prvo bi Radna grupa trebalo da pokuša da izvrši grupisanje poslova i aktivnosti predložene u gore pomenutim Izveštajima po prioritetima i po mogućnosti u veće logične celine (npr. regulaciju rada pojedninih podsistema u jedinstven sistem regulacije).
Sledeći korak Radne grupe bi svakako trebala da bude analiza mogunosti poboljšanja i dopune predloga u pomenutim Izveštajima (npr. predlog zamene cirkulacionih pumpi dopuniti za zahtevom da one budu frekventno regulisane i sl.).
Projekte koji proističu iz do sada navedenih aktivnosti možemo nazvati projektima nivoa P1. To su projekti kojim se rešavaju hitni tekući problem sa eventualno malim poboljšanjima.
Paralelno sa ovim aktivnostima, Radna grupa bi trebala da analizira uticaj tekućih nedostataka na poslovanje podsistema i celokupnog SDG (npr. curenje tople vode na pumpama na sveukupne gubitke toplote).
Posle analize stanja i eventualnog grupisanja poslova i sagledavanje efekata (finansijskih i poslovnih) tekućih evidentiranih nedostataka, potrebno je da Radna grupa pokuša da definiše Projekte razvoja i modernizacije koji mogu obuhvatati i druge aktivnosti osim onih predloženim u Izveštajima o radu (npr. Radna grupa može predlog za zamenu kritičnih deonica toplovoda dopuniti sa svojim predlogom ugradnje podstanica iako takav predlog nije dat u Izveštajima). Ovakve projekte ćemo nazvati projektima nivoa P2 koji obuhvataju i značajna poboljšanja dosadašnjeg rada.
Radna grupa može predlagati i takve projekte koji se ne baziraju direktno na nedostacima navedenim u Izveštajima. Primer ovakvih projekata bi bio Projekat izgradnje novog kotla na obnovljivo gorivo ili Projekat izgradnje novog kraka toplovoda radi obuhvata novih potrošača i sl. Ovakve projekte ćemo nazvati projektima nivoa P3 koji obuhvataju i suštinska poboljšanja dosadašnjeg rada (nova tehnološka rešenja). Ovi projekti mogu ujedno i obuhvatiti na posredan način i rešavanje neke od uočenih problema u Izveštajima o radu (npr. Projekat izgradnje novog kotla rešava i problem popucalih cevi rezmenjivačkih površina u postojećem kotlu).
Do kog nivoa treba analizirati projekte razvoja i modernizacije za potrebe razmatranja od strane rukovodstva SDG?
Radna grupa bi trebalo da vodi evidenciju o svim gore pomenutim projektima i da izvrši analizu svakog od njih sa ciljem okvirne procene:
Neophodnog nivoa finansijskih sredstava i mogućnosti obezbeđenja finansijskih sredstava;
Efekata realizacije projekta (uticaj na finansijsko i tehničko poslovanje, uticaj na okolinu, dinamika realizacije, i sl.);
Neophodnih kadrovi za realizaciju projekta (u okviru SDG, neophodnost angažovanja spoljnih konsultanata, i dr.);
Eventualnih barijera i teškoća pri realizaciji projekta (javno mnenje, dozvole, kadrovi, imovinsko-pravni odnosi, i dr.).
Ukoliko u okviru Radne grupe nema dovoljno stručnosti za pojedine analize, moguće je angažovanje spoljnih konsultanata u manjem obimu.
Do koje mere je potrebno dalje razraditi izabrane Projekte?
Rukovodstvo SDG mora odlučiti o redosledu i dinamici realizacije projekata nivoa P1 i P2. Dosadašnji nivo razrade ovakvih projekata je dovoljan za otpočinjanje njihove realizacije. Prikupljaju se ponude za neophodu opremu i vrši se razrada eventualne tehničke dokumentacije (od strane ponuđača ili interno). Po obezbeđenju finansijskih sredstava ovi projekti se i realizuju u skladu sa zakonom.
Projekti nivoa P3 su daleko kompleksniji projekti i oni često zahtevaju posebnu dokumentaciju u skaldu sa zakonom (ukratko prikazano u donje dve tabele).
Jasno je da je nivo potrebne dokumentacije vrlo kompleksan i da zahteva angažovanje spoljnjih kosultanata i projektanata. Međutim, neophodan je početni document, koga možemo nazvati “Biznis plan” ili “Studija izvodljivosti” ili “Idejno-tehničko rešenje” i sl., koji mora biti izrađen od strane samog SDG (svakako uz eventualnu pomoć spoljnih konsultanata).
Ovaj document u suštini sadrži sve elemente navedene pod odgovorom na pitanje 6 ali uz stručnu doradu od strane spoljnih konsiltanata, posebno kada je reč o proceni potrebnih finansijskih sredstava kao i finansijskih efekata (npr. vreme povraćaja sredstava i dr.). U suštini bi definitivna odluka o realizaciji nekog projekta (od strane rukovodstva SDG ali i lokalne samouprave i drugih eventualnih aktera) trebala da usledi posle izrade i usvajanja ovakvog dokumenta. Ovaj dokument može biti dovoljan i za obezbeđenje bankarskih kredita i/ili grant sredstava od strane međunarodnih finansijskih institucija i fondova kao i drugih institucija.
O kojim elementima treba voditi računa kod Projekata izgradnje novog kotla/kotlova
U slučaju da Radna grupa predlaže projekat koji uključuje izgradnju novog kotla/kotlova, trebalo bi da bude ispunjen bar jedan od sledećih uslova:
Ukoliko se zadržava isto fosilno gorivo nov kotao mora da ima značajno veći stepen korisnosti od postojećeg.
Ukoliko postoje tehnički preduslovi, potrebno je sagledati mogućnost zamene mazuta i uglja sa gasom. Korišćenje uglja u novom kotlu treba izbeći po svaku cenu.
Obavezno treba sagledati mogućnost korišćenja obnovljivih izvora energije u novom kotlu.
Svakako da će i drugi elementi uticati na odluku o izgradnji novog kotla/kotlova ali bi bar jedan od navedenih uslova morao biti ispunjen.
Koji su obnovljivi izvori energije pogodni za SDG u slučaju izgradnje novog kotla?
Kada je reč o proizvodnji toplotne energije moguće je koristiti praktično sve obnovljive izvore energije (skraćeno: OIE) osim energije vetra, i to: sunčevu energiju, sagorevanje biomase, sagorevanje otpada (komunalnog ili industrijskog), biogas i geotermalnu energiju (korišćenjem toplotnih pumpi).
U sistemima daljinskog grejanja, tj. u slučaju korišćenja kotlova za proizvodnju toplotne energije izbor nam se dalje sužava na sagorevanje biomase i otpada. Naime, sunčevu energiju možemo koristiti praktično samo za dogrevanje tople vode. Za sada nema tehničkih preduslova da se celokupna toplota proizvodi korišćenjem samo solarne energije (tada bi kotao bio nepotreban već samo izmenjivač toplote).
Korišćenje otpada (bilo komunalnog ili industrijskog) je u svetu i dalje u probnoj i eksperimentalnoj fazi. Postoje uspešni primeri korišćenja otpada (npr. grejanje dela grada Beča) ali su te tehnologije i dalje vrlo skupe za naše uslove.
Na osnovu svega rećenog jasno je da nam je za proizvodnju toplotne energije u sistemima daljinskog grejanja u Srbiji na raspolaganju praktično samo biomasa kao gorivo za rad kotla i sunčeva i geotermalna energija za dogrevanje ili, u najboljem slučaju, grejanje pojedinih objekata.
Kada je reč o drvnoj biomasi treba izdvojiti drvnu sečku kao najpovoljnije gorivo čijim korišćenjem se troškovi goriva smanjuju duplo u odnosu na fosilna goriva (bez obzira koje). Ostala drvna goriva, kao što su pellet i briket, imaju daleko manji finansijski efekat u odnosu na fosilna goriva (često nikakva ili čak uvećavaju troškove goriva u odnosu na fosilna).
Od poljoprivredne otpadne biomase uglavnom dolazi u obzir slama i kukuruzovina (zbog raspoloživih količina) ali i ostaci drugih poljoprivrednih kultura.
Bez obzira na vrstu biomase, uslov za razmatranje korišćenja ovog izvora toplote je analiza mogućih količina ovog goriva koje se može nabaviti u krugu od 30 km (eventualno do 50 km), jer cena prevoza značajno utiče na ukupnu cenu goriva.
Koje elemente treba uzeti u obzir pri korišćenju biomase u SDG?
Osim pomenute neophodne prethodne analize mogućih količina biomase koja je na raspolaganju treba imati u vidu neke specifičnosti rada kotlova na biomasu u odnosu na kotlova na gas ili mazut. Naime, osobine sagorevanja biomase su takve da je rad kotla optimalan kada radi u nominalnom režimu. Svaka promena snage je daleko sporija u odnosu na gas i mazut. Takođe treba imati u vidu da kotlovi na gas i mazut lako mogu raditi u rasponu snaga 30 – 100 % dok je taj raspon u slučaju biomase 60 – 100 %. Drugim rečima, kotlovi na biomasu se teže prilagođavaju konzumu u odnosu na kotlove na gas ili mazut. Posebno treba imati u vidu da je režim čestog paljenja i gašenja kotla vrlo nepovoljan u slučaju kotlova na biomasu.
Stoga, ukoliko se razmatra izgradnja novog kotla na biomasu treba razmotriti mogućnost što dugotrajnijeg kontinualnog rada kotla u režimu bliskom nominalnom. Ovo se može obezbediti sa jedne strane uvođenjem i treće smene (da bi rad kotla bio kontinualan i izbeglo paljenje/gašenje na dnevnom nivou) i sa druge korišćenjem akumulatora toplote većeg kapaciteta od uobičajenog.
Naime, akumulatori toplote se koriste i kada se koristi gas i mazut ali samo sa ciljem da omogući grejanje i u slučajevima kada je potrebna kraća intervencija (nekoliko sati) na kotlu. U slučaju biomase bilo bi poželjno da je kapacitet akumulatora toplote nekoliko puta veći od uobičajenog. Ovo bi omogućilo da akumulatori toplote prihvate i značajnije viškove toplote (kada kotao daje više toplote od potrebe konzuma) i da je po potrebi isporuči konzumu (kada je konzumu potrebna veća količina toplote od one koju kotao može da generiše). Na ovaj način može se reći da akumulator toplote na neki način “pegla” potrošnju i olakšava rad kotla (smanjuje potrebu regulacije snage u velikom rasponu i smanjuje učestanost paljenja/gašenja kotla).
Šta dalje?
Svake godine treba izvršiti ponovnu analizu svih projekata koji nisu realizovani. Na osnovu novih Izveštaja o radu SDG moguća je rekombinacija projekata nivoa P1 i P2 (odustajanje, spajanje, izmena,…).
Posebnu pažnju treba pokloniti projektima nivoa P3. Njih treba inovirati uzimajući u obzir eventualno izmenjene okolnosti koji bi mogle uticati na finansijske paramtre projekta.