Zašto bi lokalne samouprave prešle sa tradicionalnih metoda grejanja javnih objekata u ruralnim sredinama na korišćenje toplote iz biogasnog postrojenja?
Tradicionalne načine grejanja po pravilu odlikuju nedostaci ekonomske i ekološke prirode. Njih najčešće karakterišu individualna kotlovska rešenja ili čak individualna ložišta, velika emisija štetinih gasova i produkata sagorevanja, niska efikasnost, zahtevna manipulacija i skladištenje, osetljivost na cenovne diktate i zavisnost od dostupnosti.
Toplota iz biogasnog postrojenja nastala je u procesu generisanja el. energije iz biogasa i za razliku od tradicionalnih energenata (mazut, ugalj, ogrevno drvo ili zemni gas) ne doprinosi dodatnoj emisiji gasova staklene bašte. Takođe, budući da je ova toplota nusprodukt procesa, njena cena je niža od cene klasičnih energenata, te je tako moguće ostvariti značajne uštede u lokalnom budžetu. Potrošaču se isporučuje sama toplota, koja se stvara u biogasnom postrojenju i distribuira lokalnim toplovodom. Javni objekti (i drugi potrošači) tako dobijaju uniformni kvalitet isporučene toplote iz lokalno dostupnog energenta (biomase).
Ko izdaje licence za obavljanje ove delatnosti?
U skladu sa Zakonom o energetici, lokalna samouprava izdaje licence za proizvodnju, distribuciju i snabdevanje toplotnom energijom, vodi registar licenci i evidenciju proizvođača toplotne energije ukoliko instalisana snaga ne prelazi 1 MW. Lokalna samouprava utvrđuje i uslove isporuke i snabdevanja i prava i obaveze proizvođača, distributera, snabdevača i kupaca toplotne energije, kao i druge uslove za nesmetano snabdevaje toplotnom energijom.
Koje pripremne radnje je potrebno izvesti da bi javni objekti mogli da koriste toplotu iz biogasnog postrojenja?
Da bi javni objekti mogli da koriste toplotu iz biogasnog postrojenja, neophodno je da se energetska efikasnost objekata uskladi sa zakonskim okvirom, ispune tehnički uslovi u unutrašnjosti objekta (npr. instaliraju odgovarajuća grejna tela - radijatori, ako ih već nema), izgradi neophodna distributivna infrastruktura i predajna mesta (podstanice) na kojima bi se preuzimala toplota.
Na koji način lokalna samouprava može da minimizira troškove ovakve energetske tranzicije?
Lokalna samouprava može ući u javno –privatno partnerstvo (JPP) radi umanjenja troškova prelaska na toplotu generisanu u biogasnom postrojenju. Jasnom definicijom uloga u okviru JPP, lokalna samouprava praktično prebacuje teret troškova generisanja toplote i snabdevanja do tačaka preuzimanja u distributivni sistem, na privatnog partnera. Na taj način, troškovi energetske tranzicije se svode na inicijalno ulaganje u nedostajuću infrastrukturu, povećanje energetske efikasnosti objekata i održavanje.
Da li je moguće ovu toplotu koristiti i u druge svrhe, osim za grejanje javnih objekata
Pored grejanja, toplotu iz biogasnog postrojenja moguće je koristiti i za raznovrsne ekonomske delatnosti. Ona se može koristiti za industrijske procese, u prehrambenoj industriji, sušarama, poljoprivrednoj proizvodnji u staklenicima i plastenicima, turističkim objektima, itd. U sredinama gde postoje zainteresovana fizička lica, ova toplota može se koristiti i za zagrevanje privatnih objekata.
Ko može da inicira ovakav projekat?
Predlog projekta može poteći od bilo kog privatnog partnera (fizičkog ili pravnog lica), ili same lokalne samouprave. U smislu zakona, inicijativu označava predlog zainteresovanog lica nadležnom javnom telu za sprovođenje.
Kada inicijativa za implementaciju dolazi od privatnog partnera (npr. od vlasnika biogasnog postrojenja), ona se formalizuje kroz pismo o namerama upućeno donosiocima odluka u lokalnoj samoupravi, koja odgovora podnosiocu u roku definisanom zakonom odnosno u roku od 90 dana.
Kada inicijativa dolazi iz same lokalne samouprave, legitimni predstavnik LS inicira sastanak sa vlasničkom strukturom postojećeg, odnosno potencijalnim investitorima budućeg biogasnog postrojenja i sa njima ulazi u preliminarne razgovore o projektnoj ideji. Ukolio se tokom inicijalne komunikacije pronađe zajednički interes za realizaciju projekta, inicijativa se formalizuje pismom o namerama.
Ko donosi odluku o ulasku u projekat?
Nakon informisanja o karakteristikama i preliminarnim procenama inicijalnog predloga od strane delegiranog projektnog tima (službe ili zaposlenih u LS), odluku o pokretanju projekta donosi telo lokalne samouprave (skupština opštine, gradsko veće, savet mesne zajednice). Odluka se usvaja glasanjem i može, pored drugih detalja, sadržati i ovlašćenja, alocirani budžet za dalje aktivnosti, predloge za model finansiranja, poželjne detalje JPP i predlog tehničkog rešenja.
Zbog čega je javno-privatno partnerstvo atraktivno za realizaciju projekta grejanja javnih objekata toplotom iz biogasnog postrojenja?
JPP je zakonom regulisano partnerstvo koje „predviđa saradnju radi finansiranja, izgradnje, rekonstrukcije, upravljanja ili održavanja objekata od javnog značaja i usluga od javnog značaja“. U tom smislu, ono predstavlja pogodan koncept čijom primenom lokalne samouprave mogu da uđu u implementaciju projekata za koje ponekad samostalno nisu finansijski, tehnički ili statusno kvalifikovane i na taj način unaprede život lokalne zajednice.
Realizacija projekta grejanja javnih objekata toplotom iz biogasnog postrojenja je dobar primer primene JPP jer omogućava lokalnoj samoupravi da unapredi grejanje javnih prostora u pretežno ruralnim sredinama, gde formiranje javnog komunalnog preduzeća za pružanje te vrste usluga nije moguće ili nije isplativo rešenje, uz istovremenu podelu investicionog tereta sa privatnim partnerom.
Koja je uloga društva za posebne namene (DPN) u realizaciji projekta grejanja javnih objekata toplotom iz biogasnog postrojenja?
Društvo za posebne namene (DPN) je pravno lice zaduženo za sprovođenje ugovora o JPP.
Registracijom DPN omogućuje se realizacija pripremnih radnji (formiranje i pribavljanje potrebne dokumentacije, izvođenje radova, probna proizvodnja i testiranje) i izvršenje glavne obaveze iz javnog ugovora, odnosno isporuke toplote javnim objektima.
Zakonom o JPP formiranje DPN je obavezno, a osniva ga privatni, odnosno javni partner. DPN može učestvovati isključivo u sprovođenju projekta JPP u čiju svrhu je osnovano, a osniva se u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje položaj privrednih društava.
Kojim aktom se definišu uloge partnera?
Saradnja izmedju aktera JPP definisana je tzv. Javnim ugovorom, u skladu sa Zakonom o JPP. Njime se definišu mesta razgraničenja odgovornosti lokalne samouprave i privatnog partnera u pogledu izgradnje i održavanja distributivnog sistema, održavanja priključnih stanica, grejne instalacije u javnim objektima i kod individualnih potrošača.