Šta je kompostiranje i kako se vrši?
Kompostiranje je najstariji i najprirodniji način recikliranja i ponovne upotrebe bio-razgradivog otpada. Reč je o prirodnom procesu razgradnje organskog otpada (ostaci od voća i povrća, lišće, trava, granje i sl.) tokom koga se uz pomoć kiseonika, vlage i toplote i uz dejstvo različitih mikroorganizama, dobija kompost. Kompostirati je moguće u individualnim domaćinstvima (kućno kompostiranje), ali i na deponijama (centralno kompostiranje). U oba slučaja, biorazgradivi otpad se odlaže na kompostnu gomilu (direktno na zemlju ili u specijalne posude) i to na način da se obezbedi ravnomerno prisustvo dve vrste otpada. Prva je tzv. "braon" komponenta koja je bogata ugljenikom (suvo lišće, seno, slama, sitne grančice, hartija, karton od korneta za jaja, suvo cveće...), dok je druga tzv. "zelena" komponenta koja je bogata azotom (sav otpad od sveže trave, voća, povrća, talog od kafe, vrećice čaja...). Poželjno je ove komponente ravnomerno slagati, uz povremeno kvašenje, ukoliko zeleni otpad nije dovoljno vlažan. Takođe je neophodno dovoljno prisustvo kiseonika kako bi se izbegli anaerobni procesi i prisustvo patogena. Dužina procesa kompostiranja zavisi od više faktora (sastava kompostne mase, količine vlage, spoljne temperature, prisustva vazduha) i kreće se od tri do šest meseci.
Čemu kompost služi?
Kompostiranjem se uspostavlja kružni tok u prirodi i poboljšava se plodnost tla, a koristeći dobijeni kompost zemlji vraćamo hranjive sastojke, koje su potrebne za rast i razvoj biljaka. Primena komposta je najčešća u vrtlarstvu, agrokulturi i hortikulturi.
Zašto je važno kompostirati?
U ekonomskom i ekološkom smislu, primenom komposta smanjujemo potrebu za korišćenjem veštačkih đubriva (štedimo novac, obezbeđujemo zdraviju proizvodnju). Ipak, najveća korist od kompostiranja leži u činjenici da se na taj način smanjuje potreba za deponovanjem otpada, čime se u značajnoj meri štedi deponijski prostor, preveniraju emisije gasova sa efektom staklene bašte i procedne vode, koje se stvaraju prilikom biorazgradnje otpada u anaerobnim uslovima (bez prisustva vazduha), kakvi mahom vladaju na deponijama. Ukoliko se kompostiranje sprovodi u dvorištima kuća, onda se izbegava i potreba njegovog transporta do deponije i/ili centralne kompostane, što dodatno utiče na smanjenje upotrebe fosilnih goriva, posledično i emisije CO2, ali i smanjenje buke i stvaranja prašine, raubovanje putne infrastrukture i sl. Kompostiranje ima dosta prednosti, a praktično da nema negativnih posledica.